Popularna znanost
Trenutačna velika prijetnja Zemlji nisu asteroidi ili solarne baklje. To smo mi!
Naslovna fotografija: NASA
-Trenutačna velika prijetnja Zemlji nisu asteroidi ili solarne baklje. To smo mi! - riječi su bivšeg astronauta Chrisa Hadfielda u intervjuu danom 2020. godine The Irish Timesu. - Naša je populacija bila toliko uspješna i toliko značajno utječemo na okoliš da mijenjamo kemiju atmosfere tako da ne dopušta sunčevoj energiji da se vrati u svemir, tako da mjerljivo zagrijavamo planet.-
William Shatner, zapovjednik Enterprisea u legendarnoj seriji Zvjezdane staze, nakon svog leta u Svemir izjavio je kako njegovo putovanje nije bilo slavlje nego više „pogreb za planet Zemlju“. U ulomku iz svoje nove knjige Boldly Go, koju je ekskluzivno objavio Variety, bivša zvijezda Zvjezdanih staza otkriva kako ga je to putovanje, umjesto očekivane katarze i povezanosti, ispunilo "ogromnom tugom".
"Kontrast između opake hladnoće svemira i topline Zemlje ispod mene ispunio me ogromnom tugom. Svaki dan se suočavamo sa spoznajom o daljnjem uništavanju Zemlje u našim rukama: izumiranje životinjskih vrsta, flore i faune... stvari kojima je trebalo pet milijardi godina da se razviju, a odjednom ih zbog uplitanja čovječanstva, više nikada nećemo vidjeti. To me ispunilo strahom. Moje putovanje u svemir trebalo je biti slavlje; umjesto toga, bilo je kao sprovod."
William Shatner
Većina svemirskih putnika doživjela je svojevrsno prosvjetljenje. Iako su im izjave različite, zajednički im je nazivnik tuga i besmislica naših „zemaljskih“ problema te strah od budućnosti kreirane ljudskom rukom.
- Od boravka na Mjesecu, međunarodna mi politika izgleda tako beznačajno. Poželim zgrabiti političara za gušu i odvući ga četvrt milijuna milja van i reći mu, „Vidi to, kučkin sine“ - najizravniji je bio Edgar Mitchell, šesti čovjek koji je hodao Mjesecom.
Edgar Mishell. Foto: GettyImages
U svojoj knjizi The Orbital Perspective iz 2015., umirovljeni NASA-in astronaut Ron Garan piše je da je tijekom manevra 'Windshield Wiper“, koji ga je 2008. poslao u luku iznad Međunarodne svemirske postaje, također bio ispunjen tugom.
- Kako sam se približavao vrhu tog luka, bilo je kao da je vrijeme stalo i bio sam preplavljen emocijama i svjesnošću, - napisao je Garan.
- Ali dok sam gledao dolje u Zemlju - ovu zadivljujuću, krhku oazu, ovaj otok koji nam je dan i koji je zaštitio sav život od surovosti svemira - tuga me obuzela i pogodila me u trbuh s neporecivom, otrežnjavajućom kontradikcijom. - Njegova tuga bila je usmjerena na nejednakost na Zemlji i milijune ljudi bez pristupa čistoj vodi ili sigurnosti hrane.
- Unatoč nevjerojatnoj ljepoti ovog prizora, postoji ozbiljna nejednakost u prividnom raju koji nam je dan,- objasnio je.
Ron Garan. Foto: NASA
Sada već davne 1984., autor Frank White skovao je izraz „učinak pogleda“ kojim opisuje promjene u ljudskoj svijesti izazvane pogledom iz Svemira na našu Zemlju. Osim perspektive koju nudi astronautima, on im također daje želju da se bolje brinu o našem planetu.
- Svatko tko živi u svemirskom naselju… uvijek će imati pogled. Vidjet će ono što mi znamo, ali ne doživljavamo, a to je da je Zemlja jedan sustav, - kaže White u videu pod nazivom 'Pogled' u produkciji Planetary Collective.
- Svi smo mi dio tog sustava i postoji određeno jedinstvo i koherentnost u svemu tome, – dodaje.
Dobra strana „učinka pogleda“ je da s osjećajem duboke tuge dolazi i nada: spoznaja da smo svi jedno i da je planet nevjerojatno otporan, preživio je solarne baklje, udare asteroida, pa čak i sudar s protoplanetom koji je iznjedrio naš Mjesec. Istraživanje iz 2018., u kojem je sudjelovalo trideset i devet astronauta, pokazalo je da se njihova percepcija Zemlje mjerljivo promijenila nakon posjeta Svemiru.
- Na Zemlju su počeli gledati kao na prekrasan, krhki objekt koji treba čuvati, - napisao je u svom radu iz 2020. godine psihijatar Nick Kanas, voditelj istraživanja. - Promjene u ovoj percepciji značajno su povezane s izjavom koja sugerira da su se ispitanici nakon povratka kući uključili u ekološke probleme.
Istraživači na Zemlji sada naporno rade na pronalaženju načina za stvaranje „efekta pogleda“ i za nas koji vjerojatno nikada nećemo otići u svemir. Nada je da će se, davanjem svijetu šire perspektive, možda pronaći način da se udružimo kako bismo zaštitili jedini, mali dom koji imamo u beskrajnosti Svemira.
Mi, naprosto, nemamo opciju B.
