Popularna znanost
Koje je boje nebo?
Pitate li nekoga koje je boje nebo, zasigurno ćete dobiti odgovor: plavo! No, je li to prava boja neba? Je li plava jedina boja neba?
Plavo nebo?
Ta plava boja, to plavo nebo, što mi to vidimo? Plavi dušik? Plavi kisik? Ne, naravno. Ono što mi vidimo je raspršena plava svjetlost raspršene sunčeve svjetlosti. Što to znači?
Plavo nebo i bijelo Sunce
Sunce proizvodi cijeli dugin spektar svjetlosti kojeg udruženog vidimo kao bijelu. Dok sunčeva svjetlost prolazi kroz atmosferu, atomi i molekule raspršuju plavu svjetlost u svim smjerovima i to puno više nego crvenu. To raspršenje se naziva Rayleighovo raspršenje i za vedrih dana rezultira bijelim Suncem i plavim nebom. Kako se Sunce približava horizontu, njegova svjetlost do našeg oka prelazi sve veći put te preostaje sve manje plave svjetlosti. Na kraju do našeg oka dolazi uglavnom crvena svjetlost što u konačnici rezultira crvenim Suncem na rubu horizonta i crveno-narančastim nebom što ga okružuje.
Dobro, ako je to što vidimo raspršena sunčeva svjetlosti, koja je onda prava boja neba? Možda ju možemo vidjeti noću?
Boje zalaska. Pažljivo će oko uočiti gotovo cijeli spektar: crveno i narančasto uz horizont, iznad toga žuto, pa zelenkasto i na kraju, prema zenitu, plavo. Boja ovisi o putu koji zrake prolaze kroz atmosferu.
Plameno crveni zalazak u Zagrebu.
Boja noćnog neba
Mi koji živimo u gradu teško da možemo nešto vidjeti od noćnog neba. Naprosto je svjetlosno zagađenje preveliko. No, odemo li daleko van naselja, i pogledamo u noćno nebo, vidjet ćemo nešto čudnovato: nebo nije posve crno! Istina, tu su zvijezde, možda i Mjesec, no samo noćno nebo svijetli! To nije svjetlosno zagađenje već atmosfera koja prirodno svijetli!
U mračnoj noći bez mjesečine na selu, daleko od gradskih svjetala, naspram neba možete vidjeti siluete drveća i brežuljaka.
Sjaj noćnog neba. Foto: pixabay.com
Taj sjaj proizvode atomi i molekule u atmosferi. U vidljivom spektru, kisik proizvodi zelenu i crvenu svjetlost, hidroksilne (OH) molekule proizvode crvenu svjetlost, a natrij bolesno žutu. Dušik, iako ga u zraku ima daleko više nego natrij, ne pridonosi puno sjaju zraka. Različite boje sjaja zraka rezultat su određene količine energije što ju u obliku svjetlosti oslobađaju atomi i molekule. Na primjer, na velikim visinama ultraljubičasto svjetlo može razbiti molekule kisika (O₂) u parove atoma kisika, a kada se kasnije ti atomi rekombiniraju u molekule, proizvode izrazito jasno zeleno svjetlo. Atomi natrija čine vrlo mali dio naše atmosfere, ali zato značajno doprinose sjaju zraka. Njihovo je podrijetlo vrlo zanimljivo – potječu od meteora izgorjelih u atmosferi. Dnevno na desetci ili stotine većih ili manjih komada kamenja i stijenja ulazi u našu atmosferu brzinama većim od 11 kilometara u sekundi te, uslijed trenja s molekulama zraka, sagorijevaju na visinama od stotinjak kilometara. A među tim ostacima izgorjelih meteora nalaze se i male količine natrija.
Dakle, nebo nije plavo, barem ne uvijek. To je i noćno nebo koje svijetli u mraku, obojeno mješavinom zelene, žute i crvene boje. Njegove boje rezultat su raspršene sunčeve svjetlosti, kisika i natrija.
Bez obzira koje li je boje, uživajte u pogledu na njega!
